Moje iseljenje u Ameriku: zašto idem i gde odlazim

Odlazak u Ameriku

Ako sve bude kako sam planirao, za nekoliko meseci cela moja porodica: žena, petogodišnja ćerka i ja – imaćemo potpuno novu adresu, u novoj zemlji i na novom kontinentu. Živećemo u Sjedinjenim američkim državama, u Plejnu (Plano), devetom po veličini gradu države Teksas.

Život u Beogradu ostaće iza nas. Napustićemo svoje poslove i vrtiće, prodaćemo stan. Pozdravićemo se sa roditeljima, braćom i sestrama, prijateljima, sa mnogo njih.

 

Zašto smo odlučili da idemo iz Srbije

Odluku nismo doneli na prečac. Žena i ja i ovde imamo, hajde da kažem ovako, relativno dobre karijere. Imamo svoj stan. Dakle, bar u sadašnjosti, nismo finansijski ugroženi. Kažem u sadašnjosti jer je budućnost u Srbiji, kao i obično, maglovita.

Naš motiv je pre svega roditeljski. Želimo da se naše dete školuje u dobrim uslovima. A pod dobrim uslovima podrazumevam ne samo sticanje kvalitetnog znanja, već i dobrih uzora i pogleda na život.

Nemam želju da ovde ulazim u analizu stanja našeg školstva, pa ću vam reći samo svoje mišljenje: da nema šanse (ili su te šanse vrlo male) da u narednih trinaest godina naše školstvo zadrži čak ni nivo na kome je sada, a kamo li da napreduje do nivoa od, recimo, pre dvadeset pet godina.

Pomenuo sam trinaest godina, jer mi je toliko potrebno da dete dovedem do fakulteta; ona ovog septembra polazi u predškolsko.

Postoji i drugi motiv, a to je da se i nama odraslima smučila ova situacija večite nesigurnosti i nestabilnosti. Kome je potrebno više objašnjenja za ovo neka pita i objasniću u komentarima, ali verujem da se razumemo.

 

 

Plejno, Teksas

Plejno je grad od oko 270.000 stanovnika koji se graniči sa Dalasom. Ima sve osobine imućnog predgrađa, osim što se u njemu nalaze sedišta mnogih velikih firmi i korporacija. Deo je Dalas-Fort Vort metropleksa (konurbacije), vrlo bogatog i razvijenog područja sa oko 6,8 miliona stanovnika (ceo Teksas ima oko 24,7 miliona stanovnika).

Dobrim delom Plejno se nalazi u senci svog velikog suseda, i mnogi ga, iako ima status grada, nazivaju predgrađem Dalasa. Priznajem, pre nego što sam počeo sa istraživanjem i pretragama na Guglu, za Plejno nisam ni čuo.

 

Zašto smo izabrali Plejno

U Americi nemamo rodbinu, pa čak ni bliske prijatelje. Ne idemo ni kod koga, već ćemo morati sve da rešavamo sopstvenim snagama i bez pomoći. Nismo presrećni zbog ove situacije, ali tako je kako je.

Sa druge strane, to nam daje slobodu da izaberemo mesto za koje smatramo da može da nam najviše pruži. A da bi izabrali takvo mesto, bilo je potrebno da prvo definišemo šta je ono što nam je najvažnije.

Tako smo napravili kratku listu prioriteta, na osnovu kojih sam krenuo u pretragu na Guglu.

Naši glavni prioriteti su:

dobre javne škole (javne znači državne, a to znači manje-više besplatne).

bezbednost (pošto smo kao i svi gledali sve one filmove sa holivudskim nasiljem, kraj bez kriminala i sa dobro organizovanom policijom nam je bio ultra važan)

dobre poslovne mogućnosti (mogućnosti za ženu da nađe dobro zaposlenje, a za mene mogućnosti za razvoj sopstvenog biznisa)

niske cene nekretnina (cene rentiranja, jer ćemo morati tako na početku, i cene za kupovinu, jer bi to trebalo da usledi čim se stabilizujemo i steknemo uslove za dobijanje povoljnog kredita)

razumni troškovi života (ne mora niski, već tu oko proseka)

Takođe, posle mnogo decenija života u Beogradu, shvatio sam da bi mi više prijao iole mirniji život, sa manje gužve. Uz to, dogovorili smo se da, ako na našoj listi prvo mesto bude delilo više gradova, idemo u onaj najtopliji (ovo opet zbog mene – ne volim mnogo hladnoću, viruse i slične zimske “čarolije”).

 

Pretraga na internetu

Plejno je od prvog dana počeo da se nameće kao favorit u mojoj pretrazi. Amerikanci vole da prave liste, tipa 10 ili 100 najboljih u ovoj ili onoj oblasti; i tako sam na listama gradova koji su najbolji za gajenje porodice, najbezbedniji, pa i najbogatiji, redovno nalazio ovaj grad kao vrlo visoko plasiran.

Pretraga na Wikipediji je donela nove pozitivne informacije: grad je sedište velikog broja poznatih kompanija, koje tu zapošljavaju po od dve do pet hiljada ljudi – dakle supruzi bi trebalo da bude lako da nađe zaposlenje.

Sajt Greatschool.org, koji daje informacije o američkim školama, nas je oduševio i kvalitetom informacija uopšte, a posebno podacima o školama u zapadnom delu Plejna, koje sve imaju ocenu 9 ili 10 (što su maksimalne ocene).

Sajtovi za nekretnine, pre svih Zillow.com i Trulia su nam dali još mnoogo podataka o Plejnu, koji, to sam zaboravio da pomenem, ima vrlo normalne cene nekretnina, i za kupovinu i za iznajmljivanje. Ovo uglavnom važi za ceo Teksas.

 

Atraktivne destinacije koje sam eliminisao

Nekoliko destinacija koje su nam bile veoma privlačne morao sam već u startu da otpišem, i to uglavnom iz finansijskih razloga (a neke i zbog nekih drugih):

     – Cela Kalifornija

Već sam pomenuo moj stav po pitanju zime i hladnoće; Kalifornija, posebno južna, je po ovom pitanju savršena. Gradovi i oblasti koji su nas privlačili su:

     1) San Francisko – gradovi u Silicijumskoj dolini – San Hoze

      2) San Diego i okolina

      3) Los Anđeles – Pasadena – Orange County

Međutim, cene nekretnina i dosta visoki troškovi života su uticali da Kaliforniju u startu otpišemo. Da se razumemo, kada bismo kojim slučajem dobili premiju na lutriji (i to ne ovoj našoj već nekoj koja deli milione dolara/evra), živeli bi (verujem) u Kaliforniji.

     – Njujork – Menhetn

Najzanimljiviji grad na svetu sa ogromnim potencijalom za razvoj posla je istovremeno i izuzetno skupo mesto (nekretnine, troškovi života), sa ne baš sjajnim javnim školama, i generalno nije mesto koje podržava porodični život.

     – Florida

Suptropska klima je plus (toplo, mada je leti i neprijatno sparno) a nije ni preskupo što se tiče cena nekretnina i troškova života; ima i finih javnih škola; međutim razlog zašto smo otpisali Floridu (a išli smo pre par godina tamo u “izvidnicu”) je što, naš je utisak, zapadna obala (Tampa, St. Petersburg) ne nudi neke poslovne mogućnosti, dok za Majami mislimo da nije idealan grad za razvoj porodice (ovo je već i stvar ukusa ili stila života, ali takva je bila naša procena).

 

Nastaviće se

Ovo je prvi u nizu tekstova kojim ću pokušati da opišem naša iskustva i razmišljanja u celom procesu našeg iseljavanja. Uskoro stiže i nastavak.

Ako među čitaocima ima nekog ko ima bilo kakvu informaciju o Plejnu, Dalasu i Dalas-Fort Vort regiji, za koju misli da bi bila korisna, biću neizmerno zahvalan ako je ostavite u komentaru. Mi se još nalazimo u procesu učenja o mestu na koje odlazimo, a taj proces se neće prekinuti ni kada tamo stignemo.

Pitanja u vezi sa temom postavljajte u komentarima, odgovoriću na sve; ako neko pitanje bude zahtevalo opširniji odgovor – napisaću o tome poseban post.  🙂

I am a Sales professional, former entrepreneur, living in DFW, Texas. Stuff that interests me: IT, Internet, online media, retail solutions, software outsourcing, gadgets. Also, I like being outdoors, trekking, and all kind of activities that brings our family together.

Tagged with: , , , , ,
Objavljeno u Odlazak u Ameriku
145 comments on “Moje iseljenje u Ameriku: zašto idem i gde odlazim
  1. Nada kaže:

    Lidija u potpunosti se slazem sa vama nisam cula da je neko uspeo u tako kratkom roku da isplati kucu.Ja zivim u Bostonu 15g.kucu sam kupila 2004 i naravno jos je placam.Ovde su skupe nekpetnine,ali skole kao npr.MIT college znase na kom su nivou.Ja sam u SAD dosla sa 27g. Kad ides sa goreg u nesto mnogo bolje naravno da si srecan.Moj muz i ja odgajamo naseg sina onako kako mi mislimo da je nabolje i prezadovoljni smo.Vama naravno mnogo srece i WELCOME!!!

    Sviđa se 1 person

  2. Anonimni kaže:

    http://bredavujasinovic.tumblr.com/

    zivela sam u Planu skoro godinu dana i nije mi se svidelo. Cikago je mnogo bolji

    pozdrav

    Sviđa mi se

  3. […] i imamo mjesto za život, ali često se provuče misao o odlasku. Neki dan sam pročitala zanimljiv članak baš o iseljenju i opet se sva ta priča aktivirala negdje u ćošku mozga i uvijek kad je takvo […]

    Sviđa mi se

  4. Anonimni kaže:

    Čestitam vam sto ste izabrali taj grad i tu drzavu, Texas. Pametno ste ljudi i sve vam naybolje zelim. Zato sto nemate familiju ako trebate neke pitanje slobodno pisite meni na ovu email adresu rsavich@indy.rr.com. J vas mogu dati moj telefon broj kad dodete u ameriku. Opet sve nabolje u buducnost.

    Rade

    Sviđa mi se

    • msaracevic kaže:

      Rade,

      Hvala Vam puno na podršci. Mi se kao porodica postupno i dosta temeljno pripremamo za ovaj korak, ali je veliko olakšanje imati adresu na koju možemo da uputimo neko pitanje, kojih će možda biti.

      Veliki pozdrav!

      Sviđa mi se

  5. Anonimni kaže:

    G. Saračeviću, čestitam Vam što ste obezbedili sebi da živite i radite u gradu koji ste izabrali. Ja sam pre godinu dana razgovarao sa svojim profesorom koji je pre oko 20 god. otišao u Ameriku. Interesantno je da je njegova priča otprilike slična Vašoj. U najkraćem, on kaže:“Imao sam ja pristojan život u to vreme u Srbiji, ali nisam video budućnost za svoju decu. Sada smo svi srećni ovde i imamo ispunjene živote.“
    Ja sam ostao tih dvadeset godina ovde, i ne mogu reći da sam svojoj deci obezbedio valjane uslove za dalji život. Sada i ja radim na tome da odem, a deca me podržavaju. Neke stvari se ovde ne menjaju sa vremenom.
    Hvala Vam na tome što delite svoje iskustvo sa nama i kada se Vi budete situirali, pomozite još nekom kvalitetnom odavde da ode. Tako će se kvalitet iz Srbije čuvati.
    Srećno i sve najbolje.

    Sviđa mi se

    • msaracevic kaže:

      Hvala Vam, to je lepo rečeno. I ja bih voleo da (što pre) budem u mogućnosti da, poput Vašeg profesora kažem isto: „Sada smo svi srećni ovde i imamo ispunjene živote.“

      Veliki pozdrav i čitamo se!

      Sviđa mi se

  6. Anonimni kaže:

    Naleteh na ovaj post i ne mogadoh da ne odgovorim.

    Na dobirm universitetima ima više dece is Srbije nego iz dijaspore.

    Idite jer baš nema puno razloga da se ostaje, ali na školovanje zaboravite, Posle nekog vremena to vam baš i neće biti važno…

    generalt at telekom gmail.com

    Sviđa mi se

  7. pedjaas kaže:

    Čestitam Miroslave na odluci! Siguran sam da ćete uživati u novom svetu! 🙂

    Sviđa se 1 person

  8. Anonimni kaže:

    Добродошли Мирославе +фамилија! Ми смо ту ( у Мајамију) ево 15 година и једино што би се покајао је што нисам раније дошао и оставио се Балканског лудила … Америка је огромна , пространа тако да је тешко генерализовати средине ( мање више свуда има мирних, лепих предграђа са добрим школама) посао је најбитнији и одатле све креће … Наша заједница на Флориди се шири ( има пар фестивала током године, цркава ) мада сам чуо о и о Тексасу пуно добрих ствари и места са словенским заједницама које су то дошле још давно и још увек чувају културу… Чикаго је супер , ал зима…. Све најбоље и слободно се јавите ако вам затреба нека подршка !

    Sviđa se 1 person

    • msaracevic kaže:

      Hvala puno,

      Svakako je teško generalizovati sredine u tako velikoj zemlji; ali odnekud se mora početi, i mi smo izbrali Plano (zbog razloga pomenutih u tekstu).

      Vreme će pokazati da li ćemo se baš tu i skrasiti, to će zavisiti najviše od posla. Ali to je naš prvi korak, za koji verujem i da je najteži.

      Veliki pozdrav za Vas, i našu zajednicu na Floridi.
      Hvala još jednom na dobrodošlici! 🙂

      Sviđa mi se

  9. Sinisa Vukovic kaže:

    Puno sreće u Americi!!! Nadam se da ću i ja za koju godinu vašim stopama. Mene interesuje samo jedna stvar a to je kako ste rešili vizu?

    Pozdrav.

    Sviđa mi se

  10. […] sam napisao prvi post o iseljenju moje porodice u Ameriku, nisam očekivao da će biti nešto naročito čitan. Namera mi je bila da sebi uštedim vreme: […]

    Sviđa mi se

  11. […] na primer, ovakve činjenice izuzetno pogode. Ljudi više ne vode računa o detaljima, ali ja im poklanjam izuzetnu pažnju. Svi […]

    Sviđa mi se

  12. Anonimni kaže:

    Pozdrav G. Saračeviću,

    Zelim Vam puno srece i uspeha!
    Citajuci Vas tekst,prosto se divim kako ste imali hrabrosti i kako ste odredili sebi ciljeve,cesto nekom nedostizne i uspeli ste!.
    Dalje citam tekst,lepo napisan i iskren,prosto mi se pojavi grc u zeludcu od srece,dobijam hrabrost za zapoceti novi zivot negde.Prosto mi je drago videti ovako nesto,da je neko uspeo izplivati iz ove bede.

    Mi takodje zelimo napustiti Srbiju i krenuti nekuda jer ovde za nas,a pogotovo za nasu buducu porodicu nema zivota nego samo prezivljavanja!Na zalost tako je.
    Kuda otici?Gde mozemo da ocekujemo bolje uslove za zivot?To je ono sto nas jos uvek koci,jer ni mi nemamo nikoga u inostranstvu,a na internetu jedni govore jedno a drugi drguo.
    Ko zna,mozda i nama uspe 🙂
    Mozda zvuci preterano sto sam pisao ali to je moje iskreno misljenje!
    Jos jednom sve najbolje zelim Vama i vasoj porodici i da sto pre dogurate do onog:

    „Sada smo svi srećni ovde i imamo ispunjene živote.“

    Sviđa mi se

    • msaracevic kaže:

      Moji poznanici ili prijatelji koji su se odlučili na sličan korak u poslednjih nekoliko godina, nisu išli ovako daleko kao ja. Većina je birala Evropu; od Slovenije, preko Austrije, do Norveške. Vidim da su (za sada) svi manje – više zadovoljni.

      Mislim da je za donošenje ovako sudbonosne odluke, bitno imati što više dobrih informacija – i da je danas na sreću to moguće, pre svega zahvaljujući Internetu.

      Bilo bi lepše i lakše da postoje rođaci ili prijatelji koji već žive tamo gde i Vi želite da budete, i da su voljni da pomognu; ali sa druge strane mnogi ljudi su se uspešno iseljavali i bez takve podrške.

      Hvala Vam na podršci. Želim Vam da donesete pravu odluku, i da je potom i uspešno sprovedete.

      Veliki pozdrav 🙂

      Sviđa mi se

  13. Milos kaže:

    Veliki pozdrav za vas i vasu familiju cenim vasu odluku da odete iz srbij kao sto sam i ja otisao u nadi… ja sam na severu USA Wiskonsin dosao sam sa istim ciljem da pruzim deci koliko toliko bolji zivot nista im nije falilo ni u Srbiji da se razumemo ali … kad kazem bolji zivot mislim Normalan nista preterano oni ce samni sebi kreirati buducnost kakvu hoce mi smo tu da ih usmerimo i da im damo vetar u krila.Ali da ukratko opisem moj slucaj ja sam dosao prosl godine sve mi je bilo ogromno drugacije sve te ogromne zgrade ,putevi kuce ogromne sa bazenima….ali stigao sam i trebalo bi nekako krenuti kako drugacije nego sa nasim narodom jedan od susreta sa nasima je bio sledeci vrucina, sedim u u parku prilazi mi covek stariji ooo pa ti si iz naseg kraja rece posto je poznavao mog rodjaka da rekoh ee pa lepo ja sam sad dosao iz srbije bio sam u gostima rece on i nastavi pa sta ces sada jesi li odlucio kako ces dalje rekoh mu neznam videcu tek sam dosao nasta ce on neznam ali meni nasih ljudi uopste nije zao koji odlaze iz Srbije ee tu dolazimo do one price sa pocetka o nasima u Americi rekoh, dobro ok necu da se raspravljav pred rodjakom posto su dobri ali on nastavlja i dalje po svom e nisam vise mogao morao sam mu reci.Pa dobro covece kad volite toliko Srbiju sto se nevratite i tamo zivite posto ste u penziji on ce eee pa ovde su mi deca treba da ih pomognem nisam vise imao snage da se raspravljamToliko od mene dobra odluka za decu netreba se kajati nego samo napred puno srece Pozdrav!!!

    Sviđa mi se

    • msaracevic kaže:

      Pozdrav Miloše,

      Hvala Vam što ste se javili, volim da čujem ljude koji imaju iskustva slična ovim mojim!

      Čovek koga ste sreli bi verovatno izražavao nezadovoljstvo i da živi u Srbiji, samo što bi tada pričao da je negde drugde bolje (možda baš u Americi?). 🙂 Postoje takvi ljudi.

      I Vi ste, kao i ja, napravili ovaj veliki korak u životu sa očekivanjem da napravimo nešto bolje za naše porodice. Verujem da smo uradili pravu stvar, i da bi trebalo da budemo pozitivni. Nemojte da Vam oko toga kvari raspoloženje jedan negativac.

      Veliki pozdrav za Vas i Vašu porodicu, čitamo se! 🙂

      Sviđa mi se

  14. Mersad kaže:

    Puno sreće prijatelju.
    Ja sam tu u blizini North Arlington, radim kao truck driver tako da sam često u Planu poslovno i privatno i sigurno dobar grad za život.
    Sretno.

    Sviđa mi se

  15. Sanja kaže:

    Da li ste se odselili? Mi za sada trazimo opcije gde bismo otisli pa je svako novo iskustvo dobrodoslo.

    Sviđa mi se

  16. Dejan kaže:

    Zdravo zanima me kako idete u SAD turisticki ili postoji neki program azila za porodicu? Ako mozete odgovorite jer i ja imam mladu porodicu pa zelimo da napustimo zemlju zbog bolje buducnosti nase dece.
    Dejan (dejan.ca@hotmail.com)

    Sviđa mi se

  17. Bruno Washington, D.C. kaže:

    Zivim u USA jako dugo i mislim da Vas je pocetna efuroia o dobrim skolama i ogromnim poslovnim mogucnostima naterala da napisete ovaj tekst.

    Sviđa mi se

  18. duli555 kaže:

    Postovani,

    Hvala na interesantnom postu. Slucajno sam nabasao na post na internetu.
    Ja sam se skoro posle zivota u nekoliko gradova u SAD preselio sa zenom u Frisko, TX.

    Srdacan pozdrav,

    Sviđa mi se

  19. Dragan kaže:

    Drago mi je što sam sve to čuo.I ja imam takođe porodicu,i supruga i ja imamo relativna dobra primanja.Mi smo isto aplicirali preko zelene karte i ako nas u maju izvuku, idemo za Dalas.Imao bi mnogo toga da pišem, ali ne znam odakle bi krenuo.Dodao bi i ovo da sam ove godine dobio turističku vizu na 10 godina, i mogu da odem tamo kad god hoću, ali mi je cilj da odem sa porodicom. Ako niste aplicirali za zelenu kartu, na koji način bi vi otišli tamo sa porodicom? Trenutno ne mogu da se setim šta bi još rekao, pa ako bi ste mogli da mi odgovorite, da li mogu da vas pozovem na neki kontakt telefon, ili ćemo morati ovako putem mejla. Mnogo mi je drago da mogu sa nekim da porazgovaram o svemu. Mnogo se pronalazim u priči koju ste ispričali. Toliko za sad. Nadam se da ćemo se čuti. Veliki pozdrav.

    Sviđa mi se

  20. Zoran Golubović kaže:

    Poštovani Miroslave,

    Krajem godine napustam Švajcarsku, u kojoj sam proveo 30 godina (od detinjstva) i za svoju porodicu sam u Americi, takodje, izabrao Dalas. Voleo bih da stupim u telefonski kontakt sa Vama.

    Dok sam čitao Vaš tekst, sve mi je zvučalo kao da sam ga sam pisao :-).

    Ako još uvek pratite ovaj blog, javite mi se, molim Vas, na Viber/WhatsApp br. 0041763259055.

    Hvala lepo unapred!

    Srdačan pozdrav,

    Zoran Golubović
    http://www.facebook.com/golubovic.ch

    Sviđa mi se

Postavi komentar

Unesite svoju e-mail adresu i dobijaćete obaveštenja o novim postovima. Bez spama, samo novi postovi.

Join 135 other subscribers
Twitter